Ermin Bravo: Utisci su divni, drago mi je što smo krug zatvorili Srcem Sarajeva

Ermin Bravo, jedan od najcijenjenijih i najnagrađivanijih bh. filmskih i pozorišnih glumaca na sinoćnjoj dodjeli nagrada 24. Sarajevo Film Festivala trijumfovao je Srcem Sarajeva za svoj rediteljski prvijenac Dah.

Radnja filma smještena je u Rehabilitacioni centar gdje se dvadesetšestogodišnji Igor (Igor Skvarica), radnik na održavanju, susreće s pacijenticom Editom (Klara Hofels) koja ima 71 godinu. Slučajni susret razvit će se u neobičan odnos. Bez ijedne riječi dva bića će se prepoznati i promijeniti jedno drugo. 

Film je tokom festivala prikazan u kategoriji Takmičasrski program - kratki film, a novopečeni reditelj za Radiosarajevo.ba govori o utiscima, sreći i zadovoljstvu koje su mu donijeli dani festivala, ali i o predstojećim pozorišnim i filmskim aktivnostima. 

Radiosarajevo.ba: Da li ste očekivali nagradu Srce Sarajeva i kakvi su utisci dan nakon osvojene nagrade? 

"Nisam, ni govora! Utisci su divni, stvarno je to bila jedna lijepa večer i ono što je meni drago jeste da je film imao premijeru u Sarajevu zato što sam ga tu i pisao i snimao i zato što mi je ekipa mogla biti tu. Drago mi je da sam se vidio sa svima. Drago mi je da smo zatvorili taj krug u Sarajevu, a Srce Sarajeva je šlag na tortu. Zaista nisam očekivao."

Radiosarajevo.ba: Imali ste priliku i da osjetite reakciju publike, kakva je ona bila?

"Film je igrao u Kriterionu i u Narodnom pozorištu Sarajevo dva puta, ljudi jako lijepo reaguju, veoma emotivno, čini mi se da im se sviđa film. Ali znate kako, obično vam priđu oni kojima se film sviđa, oni kojima se ne sviđa odu, što je i OK. Neke reakcije koje sam dobio za mene su dovoljne za sve što sam htio s tim filmom da uradim. Ti ljudi koji su ga duboko i emotivno primili... za mene je dovoljno. Film igra i danas, s obzirom da se danas prikazuju pobjednički filmovi, tako da to je jedan poziv za sve one koji nisu imali priliku vidjeti Dah."

Radiosarajevo.ba: Primijetili smo da Vaše kolege, prijatelji na društvenim mrežama, Vašu nagradu komentarišu kao "najdraže Srce Sarajeva 24. SFF-a". Koliko Vam ova nagrada znači?

"Za taj festival jako sam vezan već dugo, tu sam bio na prvom Talent Campusu, bio sam i u žiriju, i radio sam na Talent Campusu na kojem predajem, evo i ove godine. Imao sam tu i filmove koje sam prikazivao kao glumac, svake godine gledam gomilu filmova, jer Sarajevo Film Festival je stvarno prilika da vidiš nove tendencije u kinematografiji i da upoznaš fascinantne ljude, tako da dobiti nagradu na tom festivalu i to ne kao glumac nego kao reditelj, još uvijek mi nije najjasnije, nije se sleglo".    

Radiosarajevo.ba: Dotaknimo se i same radnje filma, u njoj nema govora i Igor Skvarica, presretan je zbog uloge u jednom ovakvom ostvarenju?

"Radi se o jednom neobičnom susretu jednog mlađeg momka i neke starije žene, neka dva usamljena bića, kao neki sindrom stranca gdje možeš biti intimniji sa strancem, nego sa svojim bližnjim. Tako oni u tih 13 minuta, koliko film traje, puno toga razmijene, njihov odnos se razvije i ostave trag jedno na drugom. Igor Skvarica je moj bivši student i jedan od najboljih mladih glumaca koje imamo i film je bukvalno pisan po njemu. Imao sam sreću da ga dobijem na kraju da igra u njemu.

Klara je divna njemačka glumica koja se, isto tako, zaljubila u tu priču i drago mi je da su trenutno oboje u Sarajevu i da možemo zajedno da proslavimo".

Radiosarajevo.ba: Kakvi su planovi za dalju distribuciju filma?

"Dah  bi trebao da putuje dalje na festivale, postoje već neki dogovori, a nadamo se da će se taj put još više otvoriti nako nagrade Srce Sarajeva."

Radiosarajevo.ba: Kao što smo već spomenuli, rednovno ste na filmskom platnu pred publikom SFF-a. Prošle godine pojavili ste se u čak tri ostvarenja prikazana na najvećoj filmskoj smotri u regionu?

"Zanimljivo, prošle godine imao sam tri filma. Film Muškarci ne plaču bio je van konkurencije, u konkurenciji je film Zrno, a prikazan je i animirani film Ptice kao mi  Faruka Šabanovića, u kojem sam posudio svoj glas."

Radiosarajevo.ba: Jedan ste od najnagrađivanijih pozorišnih glumaca srednje generacije, s kojom novom ulogom ćete uskoro izaći pred publiku, čime se bavite dok pozorišna sezona miruje?

"Upravo radim probe za predstavu Djeca sunca Maksima Gorkog u režiji Selme Spahić i koprodukciji Udruženja "Kontakt" i Sarajevskog ratnog teatra. Sarađujem sa ekipom fantastičnih glumaca koje je Selma okupila skupa s njom, izuzetnom rediteljicom, možda i najboljom koju region trenutno ima, a koja nažalost u manje radi u Sarajevu, više u regiji. Nažalost kažem ne zato što ona ne želi, nego valjda zato što si uspješniji , kvalitetniji, jer nekako se desi da te Sarajevo ne želi.

Uglavnom, radimo divnu predstavu, jako lijepo istražujemo na tom klasiku svjetske književnosti. Premijera je 29. augusta u SARTR-u i to je lijep povod da pozovemo publiku da dođe. Ekipu predstave čine Jasna Diklić, Tatjana Šojić, Snežana Bogičević, Maja Izetbegović , Sanjin Milavić, Vanja Matorić i Kemal Rizvanović.  

Radiosarajevo.ba: S obzirom na dosadašnju saradnju s rediteljicom Jasmilom Žbanić, a i to da mnogi vole reći da ste zaštitno lice njenih filmova, da li je na vidiku njen neki novi naslov u kojem ćete se pojaviti kao glumac?

"To je lijepo čuti i mislim da je odgovor - da. Uvijek jedva čekam svaki novi Jasmilin film, čisto da vidim jesam li tu ili nisam, a uvijek sam na dispoziciji, na raspolaganju. Ona je izvrstan autor koji fantastično radi s glumcima. Imam sreću da meni uvijek daje različite uloge i priliku za transformaciju i da, razgovaramo o njemom slijedećem filmu u kojem bih se trebao pojaviti".